Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


30.03.2021.

Zivot poput bajke

Hrabra, divna zena koja se umorila od gradskog zivota. Preselila se u mjesto svojih predaka.
Negdje na sjeveru Svedske, zivi jednostavnim zivotom s muzem i majkom.
Umjetnicka dusa.


29.03.2021.

Mirisi me prenose u drugi svijet

Imam jednu ladicu, koju kad otvorim, pojavi se citav jedan svijet.
Nije bogata sadrzajem, ali jeste mirisom.
Taj miris me vrati u drugu zemlju, u drugo vrijeme, u magicno doba mog zivota.
Cudno je kako nesto tako veliko moze da se sazme u nesto tako malo, a da ne gubi na intenzitetu.
Namirisem i kisu i snijeg. I zima mi ima svoj miris, kao i jesen.
Proljece je svakako svo mirisno.
I pamtim mirise. Nekima su mi natopljene stanice tijela, nekima memorija, nekim drugim srce.
Povezujem dogadjaje i dozivljaje s mirisima. Ili se sami uvezu jer mi je culo mirisa izrazeno kao u vucice.




16.03.2021.

Iluzija

Sva nasa patnja dolazi od brige ili nebrige za tijelo.
Povezana  je s tijelom dok smo mi najmanje to tijelo.

12.03.2021.

💜

Posebna noc...noc blagoslova...

11.03.2021.

😍

Kao dijete kada se obraduje igracki, takva sam...



09.03.2021.

Ugadjanje sebi

Cesto cujem, da ljudi savjetuju jedni druge, da misle na sebe vise, da ugode sebi, da se vole i slicno.
Istina, vazno je voljeti se, jer od toga zavisi i nas odnos prema drugima.
Ali sta  mi ustvari svo vrijeme radimo?
Svo slobodno vrijeme upravo ugadjamo sebi. Tacnije ugadjamo svom egu. A ljubav prema sebi nije ljubav prema egu i udovoljavanje njegovim prohtjevima.
Voljeti se, znaci prije svega, raditi ono sto je za nas organizam najbolje: jesti hranu koja ce nam sacuvati zdravlje, filtrirati misli koje ce sacuvati nasu ravnotezu, baviti se necim cime cemo razvijati svoje kvalitete i vjestine...naci neki sport ili nesto za tijelo, da odrzimo vitalnost.

Bolesti govore mnogo o nama. Kada sve stanice u tijelu saradjuju imamo zdrav organizam. Ako neki organ ili celija ne zeli da radi za cijelo tijelo, vec samo da prima i trosi resurse tijela, oni postaju kancerogeni.

Zastanemo li i zapitamo li se, da li drugima donosimo radost? Da li uopste nekoga radujemo ili upravo radimo sve i trudimo se samo, da sebi udovoljimo?

Ugadjanje sebi i tzv. voljenje sebe na nacin kako vecina nas radi danas je ravan put za bolest, patnju i slicna stanja.
Cak i kada mislimo, da radimo nesto dobro u zivotu, vecinom to radimo zbog sebe i za sebe, zbog nekog interesa. Rijetko kad samo i iskljucivo za druge.

Ako nema ljudi oko nas, ili ako vise volimo zivotinje ilii biljke cak, mozemo se otvoriti prema njima. I sam odnos prema zemlji po kojoj svakodnevno hodamo moze da napravi malo cudo, jer ziva je.

Nista oko nas nije mrtvo i nije bezvrijedno.



06.03.2021.

Prica o izboru

Pet mudraca se izgubilo u sumi.
Prvi je rekao: "Idem lijevo, po intuiciji."
Drugi je rekao: "Idem desno, jer desna strana je ispravna strana."
Treci je rekao: "Vraticu se nazad, jer dosli smo iz tog smjera, pa cu sigurno izaci iz sume."
Cetvrti je rekao: "Idem dalje... suma ce se zavrsiti, izaci cu iz nje i pojavice se nesto novo."
Peti je rekao: "Svi grijesite, postoji bolji nacin. "
Rekao im je da sacekaju te je pronasao najvisocije drvo i popeo se.
Dok se penjao, svi ostali su se razisli  - svaki u svom smjeru.
Odozgo je vidio kuda da ide, da bi brzo izasao iz sume. Sad je cak mogao reci kojim ce redoslijedom drugi mudraci stici do ruba sume. Popeo se jos vise i uspio je vidjeti najkraci put.
Rijesio je problem, cak bolje od ostalih. Znao je, da je sve ucinio kako treba. Drugi nisu. Bili su tvrdoglavi, nisu ga slusali.
Bio je pravi mudrac!
Ali to nije sve, jer...pogrijesio je.
Onaj koji je otisao lijevo, usao je u gustis. Morao je gladovati i boriti se protiv divljih zvijeri. Ali naucio je prezivjeti u sumi, postao je dio sume i mogao je poducavati druge.

Onaj koji je otisao desno, upoznao je pljackase. Oduzeli su mu sve i natjerali ga da pljacka s njima. Ali nakon nekog vremena, u pljackasima je postepeno probudio ono na sto su zaboravili  - huanost i saosjecanje. Kajanje nekoh od njih bilo je toliko jako, da su i sami nakon njegove smrti postali mudraci.

Onaj koji se vratio, poplocao je stazu kroz sumu, koja se ubrzo pretvorila u stazu za sve koji zele uzivati u sumi bez rizika da se izgube.

Onaj koji je isao naprijed, postao je otkrivac. Posjetio je mjesta gdje niko nije bio i otkrio je ljudima nove nevjerovatne mogucnosti, nevjerovatne ljekovite biljke i zanimljive zivotinje.

Onaj koji se popeo na drvo, postao je strucnjak za pronalazenje precica. Svi koji su zeljeli brzo rijesiti svoje probleme, obracali su mu se - cak iako to nije vodilo razvoju.

Tako je svih pet mudraca ispunilo svoju sudbinu.

Poenta je, da se moze popeti vise i vidjeti precica, ali treba dopustiti drugima, da idu svojim putem. Svaki put je vazan i vrijedan postovanja.  Treba biti u mogucnosti pogledati dalje od kraja, jer uvijek postoji nastavak.

(Autor mi je nepoznat)
03.03.2021.

Mjeseceva kcerka

Sinoc sam bila lovljena.
Iskusan lovac se prikradao stoljetnim stablima ispred mog ulaza.
Bjezala sam kao kosuta
nogu izranjavanih.

Zeli me...mene, mjesecevu kcerku. Obecanu na rodjenju.

A mjesec me obilato darivao.
Po kosi mi rasuo bisere,
zglobove vezao malahitom i tirkizom.
Osjencio mi je oci i na celo polozio svoj, mjesecev kamen.
Po glasu mi je posuo mlijeko s medom, da bude meden i njezan.
Da se ne slusa vec upija u sebe svakom porom.
Stopala mi je poprskao srebrnom prasinom.
Da mi svaki korak osvijetli tamu u noci.

I gdje sad i kome da bjezim, u koju spilju da se sakrijem,
kada on stoji naslonjen na stablo zivota i ceka strpljivo.

Da ga pogledam, izbliza.
Da se suocimo.
Da mu se predam.
A meni dusa umorna, samo bi zaspala.
I u snu bi postala predivan srebrni lotos.
Takva bih se predala.



02.03.2021.

...

Putuje mi se istocno.
Moguce i da mi se seli na tu stranu.
Sve mi je, a nije mi nista... Nesto slicno romanoff kaze kada je boli (odlicno te razumijem romanoff).
Proljece nikako da se probudi. Dugo i sporo trlja oci i svako malo zijeva.
A meni treba sunca, mirisa, boja.
Treba mi probudjene, raspjevane prirode.
I mirisa bagrema, da mi ispuni svaki udisaj.
Treba mi svasta...😊


01.03.2021.

Gdje ide ovaj svijet

Gledam neki kratak video jutros...Covjek stoji pored nekog auta, na nekom parkingu, beba mu do nogu. U ruci mu telefon. Potpuno je zaokupiran i ne primjecuje da auto krece i da ga sekunde dijele od bebe. U tom trenu nailaze druga dva covjeka i trce obojica da spase bebu. Otac tek tada reaguje tako sto napada fizicki tu dvojicu, ali je brzo shvatio o cemu se radi.
I na kraju taj tip koji je spasio bebu, uzima mu telefon iz ruke i baca ga.




Recenzija zivota
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

Brojac zvijezda
139282

Powered by Blogger.ba