Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


31.08.2018.

🌿

Dosli smo ovdje na ovo mjesto i samo nauciti voljeti, bilo bi dovoljno da ga ostavimo boljim, jednom kada odemo.



20.08.2018.

Dragi bloggeri 😊

drage djevojke i zene,
zelim vam reci ( a trebala sam davno ) da nisam na bloggeru zato da bih trazila muskarca, ljubav, vezu...da bih zavodila, krala, otimala, borila se...
Sto se mene tice mozete biti mirni i slobodni da birate koga, kad i kako zelite (da se volite, mrzite, spijunirate, ogovarate, lazete, obmanjujete...)
To sto pisem poeziju je stvar licnog izbora, osjecaja, nadahnuca. To sto biram lijepu rijec, ljubaznost je stvar izbora i moja osobina.
A to kako ko sta shvata je njegova stvar i nema veze sa mnom i onim sto ja jesam.



15.08.2018.

Nebeska rapsodija

Kada ti je pogled nag, spreman da prihvati svaku boju koju vece priprema za njega...
a ono se bas izdasno prospe i imas osjecaj da je samo za tvoje oci.
Dovoljno ljepote koliko jedan pogled moze da obuhvati i upije.


















10.08.2018.

Osvajac

Vracam fragment po fragment sjecanja,
dio po dio  duse.
Mozda si ih ti vrtio kao vreteno u svojim sirovim rukama,
mozda si vitlao njima kroz zrak,
mozda si ih ispijao u svom ludilu i razjarenosti...
svejedno, skupicu ih sve.

Koja korist sve ove granice vremena
ako si samo utisao lavlju riku u sebi,
i ako je mogu namirisati svaki put iz tvoje rijeci.

Temelji tvojih suzdrzavanja su sablaznjivi,
skliski i krvavi.

Nikada mi nije bilo blize sjecanje tvog lika,
tvoje srzi, koja ti i danas prekriva sjenu.

Ti cak i ne znas vise sta trazis i hoces
a svaki trag ce te nanijeti na moj put
jer mislis da ti dugujem
napitak besmrtnosti.

Nisam to ponijela sa sobom
kad udjoh u vremensku kapsulu,
ta tvar ovdje ne prezivljava.

I zasto bih ti je i predala kada sam branu postavila
da me stiti od onih nalik tebi
a od tebe svakako ne umijem uteci
i ne bjezim osvajacu
iako znam da me na kapiji vremena,
prvo ti sacekas.

09.08.2018.

Mi ljudi, inteligentna stvorenja

Ne znam gdje smo to naucili ili smo se rodili takvi da prvo nesto moramo da pokvarimo pa da onda popravljamo stetu.
Zagadili smo planetu, istrebljujemo vrste koje nismo sami stvorili...pravimo stetu gdje stignemo i sada kad nas to lupi u glavu, progledamo i pokusamo da popravimo.
A i taj popravak ide tesko i sporo i javlja se tek kod malog broja ljudi.  Npr. samo izbacivanje plasticne kese iz upotrebe je tesko ili je tesko u radnji uzeti nesto i izvagati, ljudi radije biraju da uzmu vec izvagano, zapakirano i samo ponesu, sto bi se mucili. Cak i kada je to zapakovano duplo skuplje i losijeg kvaliteta, dace mu se prednost i to samo zbog lijenog duha.
Nece nama puno pomoci to sto ce jedna radnja povuci iz upotrebe plastiku, naci cemo drugu, trecu...Ne pomaze ni to sto s unosom morskih plodova u organizam, unosimo i dio plastike u sebe...Poceli smo je jesti, piti, disati...
Ali to nije vazno, vec je vazno sta je ko rekao, objavio...ostalo i sami znate, da ne nabrajam.
Zaista mi je tesko da shvatim, kako smo u tolikoj mjeri uspavani, u kolektivnom snu smo i srljamo u ponor ali ne mozemo da se probudimo.
Hajde sto zemlju necemo ostaviti u boljem stanju vec ce biti u gorem nego sto smo je zatekli.
I naravno, uvijek je kriv neko drugi...

08.08.2018.

I kad ste sami

Cak i kad mislite da vas niko ne slusa, govorite istinu zbog istine same.
Cak kad mislite da vas niko ne gleda, djelujte iskreno i sa srcem,
jer vazan je samo jedan slusatelj i jedan gledatelj,
jedan jedini
Sveprisutni.

07.08.2018.

)̲̅ζ ø√ξ

Otpakujem svaki novi dan kao poklon.
Neki su uvezani ljubicastom vrpcom, mirisni a neki obicni, bez ukrasa.
Ponekad su puni boja, iznenadjenja a nekada nose samo sjecanja.
Ipak, radujem im se, narocito kada ih ne mogu podici da bih ih raspakovala.
Tada u sebi nose  razumijevanje, prihvacanje...
Tada u sebi nose ljubav.


Recenzija zivota
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

MOJI FAVORITI

Brojac zvijezda
66454

Powered by Blogger.ba