………

Ne znam jesam li kompetentna pisati o ovome jer vec godinama ne zivim u Bosni. Svako malo, na necijem blogu osvane kritika za BiH, kritika za narod koji zivi tu.
Kritikuju kako oni koji ne zive, tako i oni koji su dio istog tog svijeta.
Ponekad imam utisak da je sve sama elita ovdje na blogu…Kada se prica o bilo cemu, npr. lazima, povrijedjenosti, uvijek cu naici na to da su svi prevareni a svi kao posteni.
Kada se govori o ljubavi, svi vole, svi su suosjecajni…odakle izvire onda ta mrznja.
Nije valjda da su je posijali mrtvi pa sad nice i siri se poput kuge.
Svi se u jednom slazu…kako u drzavi nista ne valja a najvise taj svijet koji zivi tamo a svi iz iste drzave…ono u stilu ja sam najpametniji, najbolji, ja jedino znam istinu i ono sto je ispravno kako za mene tako i za cijeli svijet, drugi ne  valjaju, drugi su krivi…ovo je nepopravljivo itd.

Govoreci rjecnikom koji svi razumiju, gdje vam je nafaka tu ste.
Mozete mastati o Kanadi, Njemackoj, Austriji, Svedskoj…ako je za vas plan vec napravljen za Bosnu i Hercegovinu, tu cete i ostati.
A ako vec jeste tu, nije bitno koliko, onda ne pokusavajte mijenjati svijet, vec jedino i samo sebe.
Ako uspijete biti zivi primjer kako nesto treba umjesto teorije kako treba, pa uzimajuci u obzir koliko vas to zeli, pokrenucete revoluciju.

sreca
"Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a njeznost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a sutnja neznanje."

15 komentara

  1. Ja sam samo razocrana i ogorčena, zbog mnogo kojih stvari koja se ovdje dešavaju. Ako ikada budem imala priliku želim otići odavdje, ako ne budem ovdje ću ostati i to je to. Samo nikada neću shvatiti vrijđanje kada nikom ništa ne radiš nikom ništa ne govoriš. Željeti nekome zlobu…Ja sam samo razočarana time šta mom Sarajevu rade. Shvatala to ili ne, niti je to kritika. Ja plačem od muke jer ne mogu više, ako ikad budem imala priliku promjeniti ću nešto ili se barem potruditi, ali znam da neće biti iste.

  2. da, mogla bih ti potpisati post.

    svaka kritika i lijepljenje ruzne karakteristike drugom i drugima je zapravo nasa vlastita boljka i karakteristika. to smo mi. to sam ja. ja sam dio tog drustva, dijete poniklo u Bosni, i svaku uvredu koju uputim svojoj domovini uputila sam sebi samoj.

    isto ovo se moze prenijeti i na ostale teme i segmente zivota.

    treba vlastitim primjerom ( pozitivnim ) doprijenijeti boljitku. barem ja tako mislim. 🙂

  3. Draga Carolina,
    zao mi ako sam te povrijedila jer nije mi to bila namjera.
    Ti si jedna divna, mlada djevojka, puna optimizma. Tvoj blog sa radoscu pratim.

    Odgovoricu ti ovdje vezano i za tvoj post zbog kojeg vjerovatno mislis da je ovo upuceno tebi.
    Mislim da trebas zavrsiti to sto si zapocela prije nego bilo gdje odes.
    Mislim isto da trebas imati jak i jos vaznije ispravan motiv za otici a onda i raditi na tome. Ako nisi dala sve od sebe u Bosni, malo je vjerovatno da ces to uspjeti bilo gdje drugo. Jer tek kad napravis sve sto mozes onda mozes da osudis a mozda cak ni tada…
    Govorim ti to jer imam iskustvo iz zivota u vise razlicitih zemalja.
    Mislim da ne postoji drzava na svijetu gdje nema nekog vida nepravde, patnje i tako u tom nizu.

    To bi bio komentar vezan za tvoj post.

    Vezano za moj post je da ja imam npr. rodbine koji u svim segmentima imaju bolji zivot u Bosni nego ja negdje u svijetu. I pri tom nisu lopovi, nisu pokrali, cak se neki ne bave politikom uopste.
    Medjutim i oni nisu postedjeni bola, razocarenja, nekog vida patnje…Nije niko.
    Ovdje u ovoj drzavi, gdje sam maltene dosla juce i gdje vlada blagostanje za kojim svi tako zude, poklanjam neke stvari ljudima koji su ovdje rodjeni i proveli svoj vijek, iz prostog razloga sto nemaju to nesto i ne mogu ni da sebi kupe…Zivot nikog ne mazi, samo imaju oni koji znaju da se nose sa nedacama i oni koji ne znaju.
    Ako te ne pokosi nepravda, prevara, gubitak, razocarenje, pokosice te bolest ili nesto drugo i onda ode sve u tom smjeru i nebitno gdje si, vazno da zivis,
    taj jednostavni, goli zivot samo i da naucis da volis… Sebe.

  4. Ne mislim i ne smatram nikakvom uvredom nista. Volim da diskutujem i to je moje mišljenje.

    Danas sam dozivjela od stranice koja za sebe “veli” kako je akademski gradjannin, de me vrijedja na osnovu mog izgleda. Višak kilograma i to opet nisam neka teska kategorija, tek tako….Ja to vise ne mogu niti želim sutitjeti niti trpiti. Sve gurati u sebe, da odgovorila sam joj, ali zar ovo nije primitivizam? Mislim da jeste, to je moj primjer i lično mi se desilo, jos ne mogu da vjerujem.

  5. htijedoh ti komentar kompletirat.. necu ovaj put da ti ne kvarim 😛 😀 svakako lijepo si ovo iznijela u biti.. osvijestit se i krenuti od sebe prvenstveno,razmisljati racionalno svojom glavom, a ne voditi se zatucanom glavom malogradjanske “mase”..preduzeti inicijativu i odgovornost nad svojim vlastitom zivotom ka boljem napretku..izgleda da je svima najteze raditi na sebi.. btw. Ms. or Mrs. trebala sam znati da si u inostranstvu 😛 😀 (joking)

  6. Carolina,
    ispod svih slojeva titula i bilo cega sa cim se volimo poistovjecivati, mi smo samo ljudi…slabi ljudi sa svim manama ili rjedje, vrlinama
    Neki od nas uzimaju sebi za pravo da kroje svijet po svojoj mjeri, uzimaju kao u tvom slucaju hrabrost ili drskost, da sude i ocjenjuju druge.
    To se isto moze desiti i desava se i na blogu (gdje vecina tzv. profesora psuje i vrijedja druge), u drugim drzavama, bilo gdje i bilo kad. Nekad ljude ubijaju samo zbog druge boje koze, nekad nas mrze sto smo elokventniji, nekad vrijedjaju samo zato sto imamo snove i zivimo ih.
    Uvijek gledaj sta je tvoja snaga i neka te ona vodi a ne slabost. Kad ojacas dovoljno, onda ces se prirodno vratiti slabostima i raditi na njima.
    Ovaj odgovor ne pisem samo tebi, pisem vecini zena koje citaju ili ce procitati.
    To zaista jeste ruzno i tuzno da se dozivi ali opet cu se vratiti na recenicu iz prethodnog komentara…treba da volis sebe jer samo tako neces dozivjeti nikakve uvrede, stavise, neces ih ni vidjeti niti cuti…zaobice te.

  7. Patafta,
    svidja mi se tvoj stav i to sam i htjela reci…
    ucinis sta mozes i ako to nije to, ides dalje…
    Druga je prica kad te zivotne okolnosti odvedu negdje drugo ili kad ti se negdje drugo svidja toliko da bas zelis tu provesti zivot i imas taj cilj i plan.

Komentariši