Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


10.04.2018.

Poligamija

Pratim emisiju o poligamnim  zajednicama (brakovima). Par zajedno potrazi drugu, novu zenu, koja ce da se uklopi u taj postojeci brak...da se slaze sa drugom zenom, djecom, da je otvorena za takav zivot.
Kod nekih je pravilo da nema intimnih odnosa prije zajednickog dogovora oko toga, narocito ne na prvom sastanku i jedan muskarac je prekrsio to pravilo. Kada je rekao zeni ona je to tesko primila.
I razmisljam nesto, svakako planiras zivjeti u braku svjesno gdje ce biti jos jedna, dvije, tri zene...i kakve veze onda ima je li on sa njom bio intiman prvi put ili peti, da li te je pitao ili nije...

Ono sto svi navode koji zive u takvoj zajednici je to neko slaganje, podrska, oslanjanje u nekim zivotnim neprilikama jednih na druge...narocito djecu mogu povjeriti osobi za koju znaju da ce paziti kao i na svoju djecu.

Mislim da bi neko mogao da odrzi tu zajednicu na okupu a narocito u nekom medjusobnom miru i postovanju, morao bi da prije svega, ima jaku disciplinu. Ljubav mi je tu nekako sporedna.

Nekada sam trazila opravdanje za takve brakove (iz nekih vjerskih pobuda)  da ako te muz vara i svakako ce varati, onda bolje da te vara na taj nacin.

Sama, ne vjerujem da bi mogla prihvatiti takav nacin zivota osim da mi nije pretjerano stalo do tog muskarca a da jeste npr. do takvog suzivota.

Iako neki dio u meni naginje i vuce ka mnogobrojnoj porodici (to mi je ostala neka tiha neispunjena zelja) kakvu god sliku da zamislim, ne ide.

Mozda su mi ostali previse utisnuti tragovi iz djetinjstva... uvijek tog nekog svijeta u kuci, uvijek nas puno, nekada previse (gosti) i mozda jer se s gostima uvijek dobro slazemo, valjda zato sto su gosti.


Sta vi mislite o poligamiji i da li bi i u kojim uvjetima pristali na to?



10.04.2018.

Svi mi negdje zurimo

U zurbi doruckujemo, rucamo, veceramo, idemo na posao, vracamo se s posla.
U zurbi obavljamo dnevne obaveze i ono sto smo zabiljezili za taj dan.
Svako negdje zuri i nervira nas npr. kada:
na semaforu cekamo zeleno svjetlo (negdje zurimo?);
ako neko sporo prelazi ulicu;
ako cekamo red na kasi i ako je ta kasa uvijek ona sa najduzim redom;
ako je neko zakasnio pet minuta;
ako je neko spor;
ako sporo govori;
ako je nespretan...
sve to stvara nervozu i cesto ljutnju.
A gdje mi to ustvari zurimo?
Jedino gdje je bas potrebno biti brz su izuzeci a ne svakodnevna pravila.
U nekom hitnom medicinskom slucaju, u slucaju kada dijete ceka, kada ceka neko na nas kome cemo donijeti nesto vitalno vazno a cak i u takvim situacijama, ne radi se o nama samima, vec o drugima i samim tim nema potrebe osjecati stres a narocito ljutnju.
Izgleda da je postao trend biti u zurbi i biti nervozan i ljut.
Oni smireni kao da nisu normalni ili odaju dojam besposlenosti.

Recenzija zivota
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

MOJI FAVORITI

Brojac zvijezda
63105

Powered by Blogger.ba