Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


30.03.2018.

Kada biste mogli

putovati kroz vrijeme, u koju godinu biste otisli?

29.03.2018.

Ako vec morate

Ljudi su skloni da sude i osudjuju. Ako vec ne uspijevate savladati taj poriv, sudite onda srcem a ne ocima jer ponekad, ono sto oci vide je opsjena.

27.03.2018.

Blogger ba

Vec dugo imam namjeru napisati ovaj post.
Vezan je za moje dozivljaje ljudi sa bloga.
Ovdje ima svega i svasta. Nisam cesto prisutna i ne pratim intenzivno sta se desava medju vama ali dovoljno znam da mogu reci, da je ovo kao serija sa bezbroj nastavaka.
Ima posebnih i dobrih osoba, ima onih izmedju, ima ljubomornih, dosadnih i napornih...ima svega. Neki ostavljaju jedan dojam, kada im npr. citam blog a sasvim drugi kada citam poruke, dok su neki isti, ne mijenjaju nista. Neki imaju jedan, neki dva, tri ili vise blogova i nije ih tesko prepoznati. Neki te blogove koriste da izraze drugacije vidove sebe, sto je uredu, dok neki drugi imaju i druge razloge.
Razlog zbog kojeg sam prvenstveno dosla na blogger se ispunio a ostala sam i dalje tu jer sam imala zelju da na svoj nacin motivisem ljude bar lijepim rijecima, da ih podstaknem na razmisljanje, otvaranje i da kroz druge upoznajem i mijenjam sebe na neki nacin...
U nekim tmurnim razdobljima zivota, suprotno obicaju vecine ovdje, ja sam izostajala.
Zelim reci da ni jedno mjesto okupljanja nije lose i moze biti pozitivno  i imati svrhu, ako ga tako vidimo i doprinesemo tome, ako sve gledamo kao lekciju i ucenje. Ali moze postati lose ako se napuni ljudima losih namjera.
Niti je sve ljubazno i lijepo sto ljubazno izgleda, niti je sve lose i crno sto tako izgleda. U svemu postoji klica one suprotnosti koja moze da ostane samo to klica, crna klica. Tuzno je kada ona pocne da raste, buja i gusi sve lijepo na ovom mjestu.

Ja uopste nisam drustven tip, ne volim okupljanja, ne posjecujem nikakve proslave niti obiljezavanja bilo cega vec duzi niz godina. Hiperosjetljiva sam i gusi me teska energija drugih ljudi koju osjecam kao sto se npr. osjeca hladnoca ili glad.
Ne koristim nikakve drustvene mreze...nista osim ovog bloggera.
Jos uvijek nisam navikla na ljudsku perfidnost i licemjerje, na ljigavost. Jos uvijek se nisam navikla na ljude.
Ne plasim se otvorenosti, iskrenosti, ljubavi, radosti...ne plasim se ni onog crnog u ljudima samo nemam vremena da se bavim time. Izabrala sam da svoje vrijeme provedeno ovdje (a tako i na ovoj planeti) potrosim na ono sto meni znaci pojam pozitivno.
Zamolila bih sve one koji imaju drugacije poglede i koji uzivaju u rasipanju energije da me zaobidju, sve prepotentne isto tako, one koji ne mogu bez ega isto (uglavnom i zaobilaze)...jer meni nije vazan broj komentara, nije vazan broj favorita, nije vazno jesam li popularna ili ne, da li se neko slaze sa mnom ili ne...nije mi vazno sto vecini ovdje jeste.

Ne znam kako izgledate fizicki i nije mi uopste vazno da li ste ruzni ili lijepi, bogati ili siromasni, da li zivite u inostranstvu ili u svojoj drzavi ali mi jeste vazno postovanje i vremena i prostora, osjecaja i bica a svako ovdje zna kako se to iskazuje ili ne iskazuje.

26.03.2018.

Sve to mozes

Mozes gaziti blato i ostavljati  otiske iz kojih ce nicati cvijece.
Mozes dotaci ledeno dno ljudskog a da ipak grijes druge rijecima i djelom.
Mozes biti izranjavan a da dotices ljude bez da ih povrijedis.
Ako ne izgubis ljubav.

26.03.2018.

Sta mislite o ovome

"Na kraju se sve zavrsi dobro, a ako se ne zavrsi tako, to onda nije kraj."

23.03.2018.

Moj najdrazi



21.03.2018.

Kao sjena

Kao uzde osjecaje drzim,
krzaju mi ruke, ranjavaju ih od razuzdanih povlacenja preko nabora popustanja.
Obuzdavam lavu u sebi,
koja kipti.
Da zagnjurim glavu u okean,
smocila bi samo sjenu vlasi
jer u sebi nosim sjeme
koje  vjetar vremena oplodi
i ostavi da kovitla u meni.
Ni sjenu mog bica ne dotice a sjenkom mi pogled obavija.
Ne nice i ne cvjeta
a sokovi njegovih plodova mi kapaju sa usana.
Ne rashladjuje mi misao svojim vihorom,
san ga ne posjecuje...
tu je kao sjena, strazari,
da mi se zedj ne prospe.

20.03.2018.

Tako blizu

Cudno je to, kako ljubav i mrznja disu, jedna drugoj za vratom
i dok si u narucju jedne, drugoj gledas u lice.


19.03.2018.

♋🌙

Da je Artemida znala koliku je patnju prouzrokovala Akteonu, da li bi ga transformisala u jelena?
Da mi znamo koliko nase reakcije i rijeci prouzrokuju nelagodu i patnju drugima, da li bih izrekli i ucinili nesto da izazovemo bol?
Konkretno kod zena, gdje je tada onaj majcinski dio, koji njeguje i stiti, sta ili koga cuva i kako zakaze?


18.03.2018.

Navike

Navike su te koje se najteze mijenjaju. Udju u svaku poru i ukorijene se. Zato treba birati dobre navike.

17.03.2018.

??

Dali je ranjivost ili hrabrost otvoriti se nekome, pustiti ga blizu?
Da li je sreca ili nevolja kada ti se neko sam priblizi, sam nadje nacin i vrludave staze koje ni tebi nisu poznati?
Da li nas drugi mogu upoznati vise nego sami sebe poznajemo?

17.03.2018.

Blagoslov jutra

Bez obzira kako krcat dan dio, uvijek treba naci vremena za jutarnju meditaciju (molitvu), zahvalnost i ljubav prema sebi.
Jednom kada covjek osjeti koji je to blagoslov, pita se kako je mogao zivjeti bez te konekcije sa samim Izvorom.

16.03.2018.

Ispod prijestolja srca

Noc je raskrilila svoja vrata u meni,
ceprka po vec ugaslom ognjistu, trazeci iskru suze koja je ugasila.

Nudi mi da biram boju ljubavi
a za mene su sve iscjeljujuce, kada su prostrte ispod prijestolja  srca;
dok mi boje prste, zamirisace,
podsjetiti me na miris bagrema,
na toplu proljetnu noc,
na negdje prosute zelje, koje su mozda pokupili oni,
koji pricaju bajke.

Zagrli me samo, bice dovoljno
a ako grliti ne znas,
dopunice prazninu tisina;
ona ista,
koju smo skrili ispod prijestolja srca.

Ne boj se i ne misli da smo umakli prstima vremena,
osjetim ih u kosi dok ti se primicem,
dise sa mnom
i kada zurim, ne gubi dah.

Mozda me prati jer zeli da ti kaze
da je zabranjeno rasipati zelje
jer noc vec je na izmaku, prolazi.

14.03.2018.

🌕

Svaki dan prijedjite  taj most, koji vodi do puta sa kojeg se pruza pogled na dobro u ljudima.
U pocetku je maglovito i tmurno, cesto tesko ali ne odustajte. Necete time mozda promijeniti druge ali sigurno hocete sebe.



12.03.2018.

Misao

Ne cekaj da dan sam sebe poslozi u savrsenu formu za tebe.
Uzmi sve sto ti ponudi, napravi carobno jutro, koje ce svojim sjajem doseci do svih kutaka
i onih tamnih, u tvom danu.




09.03.2018.

Odakle dolaze nase emocije?

Ostalo mi je u sjecanju, da nasi ljudi kada su tuzni, izaberu muziku koja ce jos vise da ih rastuzi, ako moze i ubije.
Nekada sam i sama, bolujuci ljubavne jade, slusala tuzne pjesme.
Ne znam da li vi jos uvijek to radite, ja vec dugo nemam vise takve potrebe i porive.
Medjutim, desi se da neka pjesma izazove tugu, cak i kada nisam tuzna ili nemam razlog za to.
Jednostavno utice na emocije i zato uglavnom i vecinu vremena izbjegavam slusati muziku.
Nekada naidje i taj talas, da mi se nesto slusa...na neke sam imuna, neki tuzni tekstovi su toliko pateticni da idu u neku drugu krajnost...
A ova pjesma bas izaziva tugu.



09.03.2018.

Kada si vezan...

Kada si vezan za svoju brigu, strah i tugu, okovan si.
Ne znas odakle da pocnes da cupas korijenje a nemas ni nokte kojima ces cupati, jer lomljivi su.
Cak i da se ne slome, prah se zavuce ispod i izaziva bol.
Nije to isto kao otresti prasinu sa zaborava ili da znas da pustis sve za sta se grcevito drzis.
Kako, kad nisi svjestan ni da si se drzao. Ne znas ni za sta si se vezao niti koje sjeme njegujes u sebi, ne znas gdje je to korijenje. Sraslo je i ispreplelo se sve i mozes njezne izdanke srca i ljubavi  pocupati.


08.03.2018.

Jednostavno za spakovati

Gdje god da podjete, sa sobom ponesite tri stvari:
osmijeh,
svjetlost sunca i
ljubav.

07.03.2018.

Zalimo se ponekad

a svi zivimo savrsene zivote.
Jer nas zivot je najbolji moguci za nas.
Tudje ili druge  ne bi znali zivjeti.


06.03.2018.

Ponekad mi se ucini...

Ponekad imam utisak da sam krhka, njezna, usamljena, izolovana, ostavljena, izgubljena...
Ponekad vjerujem da sam jaka i oslonac i podrska i motivacija, da sam ljubav, radost, snaga i uzrok...
Ponekad se sakrijem od same sebe, pa se trazim nocu ispod zvijezda.
Ponekad rasirim ruke kojima grlim te iste zvijezde.
Nekad moje srce kuca samo za mene a nekad stane za sve...

05.03.2018.

🎨

Prisustvo tvoje nalazim u tragovima
kapa iz mog pogleda
po zamrzlom putu.

Kistom mi razmazujes osjecaje,
nanoseci previse crne
zatamnjujes,
svjetlost u mom bicu.

Dozvoljavam ti
da budes prisutan
a mozda bi trebala ipak
iz laicke ruke uzeti kist i dati nekome
slobodu izrazavanja i oblikovanja
samo mislima.

04.03.2018.

Mislite li da bi pravili toliko gresaka u zivotu, da ne pocnemo razmisljati ondje gdje treba samo osjecati?



02.03.2018.

Kada zauzmes moje mjesto

Kada zauzmes moje mjesto,
koracaj njezno,
ne iznevjeri otisak mog stopala.

Nijemi krik u meni ne davi
ako ga vidis.

Nemoj mi prekrajati sjenu,
iako je mozda u broju manjem, nego bi trebala biti.

Za rezervu nosim kostim od mekog barsuna,
ako ti bude mala ili nezgrapna.

Kada zauzmes moje mjesto,
ne stapaj se s mojim tijelom
jer ono ne poznaje rijeke vremena koje ce da ga opustose.

Samo obrgli svijet svojim rukama,
njezno u meni.

Dah mi vec poznajes.
Udisao si ga kad god su mi snjezni grebeni
zaustavljali disanje, bez paranja.

Mozda dodjes u iskusenje da mi sa hvatacem snova
ukrades dusu
ali ne bjezi sa njom.
Ispustices je negdje nepoznatim putem
a kradljivci bi ionako trebali krasti osmijehe.

Dopustam ti da zauzmes moje mjesto
ne da bi pomicao planine u meni
vec da 
bi
njihove drhtaje umirio (legal)

zauvijek bio moja mirna i sigurna luka (silence)

...

01.03.2018.

🎶🎶

Recenzija zivota
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

MOJI FAVORITI

Brojac zvijezda
71438

Powered by Blogger.ba