Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


29.01.2016.

💔

Postoji bol koja prolazi brzo kao ljetni pljusak i ona koja traje i samo je vrijeme moze umanjiti. To je period kad zadjemo u neku hibernaciju zivota, cekajuci proljece koje ce neminovno stici ali je tesko vjerovati u to...

27.01.2016.

Isplati li se

Koliko dajemo sebe u onome sto radimo ili samo unaprijed iskalkulisemo  kako se ne isplati?

Ne jednom  sam cula, da ljudi prvo procijene da li se treba truditi odrzati vezu, poceti neki posao, otici negdje, odrzati ili poceti prijateljstvo, raditi nesto u vezi sebe...

Niko ne racuna na to da jedna vrata mogu otvoriti druga, da nesto, iako ne ispadne profitabilno instant, moze donijeti dobrobit na duge staze, moze nas promijeniti nabolje.

Moze jednostavno biti nesto sto nam je potrebno a sto mi brzo izracunamo i odbacimo kao nepotrebno i nekorisno.

Rijetko nesto radimo srcem. Najcesce je u pozadini prisutan kalkulator sumnjivih opcija:)

23.01.2016.

Kad odete u Kinu, mozete biti "sretni" ako na tanjiru u restoranu dobijete insekte, zmije, pse....

Razocarana sam do svake cestice u svom bicu...Ne snalazim se nikako u ovom svijetu i pitam se sad jesam li i ikad ranije bila dio njega....Nazalost i dalje ostaje ono, sto se visocije penjemo i hvalimo svojim postignucima, moralno smo sve nize...
:((((
Pretuzno mi je sto ce nekoj djeci to biti normalan obrok jer nece znati sta jedu, jer nemaju svijesti o tome a kada naviknu i odrastu, bice im prirodno.
Za mene licno, jeli pse ili svinje ili bilo sta sto pusta krv je isto, stvar kulture. Ali ovo je najnize sto ljudsko svjesno bice moze u svojoj izopacenosti napraviti.
I ne cude me ni pozari, poplave, zemljotresi i druge prirodne katastrofe. Taman da nam meteoriti svaki cas padaju na glavu ne cudi me i nije mi zao nikoga jer  muka mi je od animalnog u ljudima, od svih izopacenosti koje prave iz hira, iz obijesti materijalizma, iz gluposti, neznanja. Ima li danas ista sveto ikome?

www.weirdasianews.com/2007/04/02/cannibalism-in-china-acceptable-if-for-health/


Slika ima jos i video priloga, ako vas zanima naci cete sami.


18.01.2016.

Izgovori

Mi ili zivimo zivot jednostavno, bez otpora, ili pravimo izgovore. Izgovori opravdavaju sve neuspjehe, bolesti, slabosti, sve niske emocije i sve lose sto se desi. Izgovori ukljucuju i lose ljude u nasim zivotima, sve sto mozemo zamisliti da nam se desi, po nasem misljenju nepovoljno, u jednom danu. Sve su samo suhi i otrcani izgovori.
Jer ako nije tako, ne bi osoba bez ruku  bila u stanju i da slika i obavlja sve zenske poslove, puna optimizma i radosti. Ona je utrosila svoju energiju u to, energiju koju svako posjeduje.
Da nije izgovora, ne bi neko u koncentracionom logoru i koji je uz to izgubio sve koje je volio i imao uspio da motivise druge i pokaze snagu prastanja i ljubavi.
Primjera ima bezbroj, svuda oko nas.
A sta mi radimo? Zalimo se na zivot, sudbinu, ljude, roditelje, Boga, drzavu....na sve sto postoji da bi zalili sami sebe i spaljivali energiju koju imamo na poklon, na zrtvovanju samog sebe svom egu, na sazaljenje.

Postide me ljudi koji nadilaze sve slabosti, postide i pokazu koliko sam razmazena i ja i svi oko mene. Za sve teskoce koje nam se desavaju uvijek se nadje neki zagrljaj i rijec koja dize na noge ali hodati moramo i trebamo sami.
Zivjeti zivot i cekati da se sve poslozi samo od sebe onako kako nama valja...nece se nikad desiti.




14.01.2016.

Kad zavolis sebe

Osjecaj da se stalno dopadnes drugima, da te vole, da im ugodis pratio me kao sjena, jedan period.
Stalno sam htjela biti tudja, svacija, nikad svoja.
Nisam zastala da se pogledam u oci i kazem sebi ko si ti, sta ti zelis, mozes, znas?
Koja je potreba tvoje duse?
Za cim ceznes u samotnim nocima u kojima je pogled jurio ka zvjezdanom nebu a moje srce treperilo poput lista breze na vjetru?
Ti trenuci su trajali kratko a ipak dovoljno dugo da zadzim taj neistrazeni kutak, kao dragulj u svojoj nutrini, koji me nekad peckao, nekad bockao i golicao da ga pogledam kako raste.
I rastao je svaki dan i izrastao toliko da ga nisam mogla vise zanemariti propustiti, predati drugima.
Taj dio nije bio njihov, nije pripadao njima.
Shvatila sam da se latice lotosa otvaraju njezno i graciozno poput struna kad zatrepere i da pjevaju neku svoju pjemu kao slavuj u rano jutro, pjesmu koja ne prestaje.
To je bilo budjenje novog praskozorja za mene, novo sunce koje rastjeruje tamu ocekivanja, ega, ugnjetavanja,  jer ono moje maleno nije vise bilo krhko i njezno, gurnuto i potisnuto od mene same.
Bilo je to novo otkrice koje vise nije cekalo svoj red, vec me nadvisilo i raskrililo svoje krletke da izadje zvonak i veseo zvuk eha, moje vlastite duse.
Nisam trgala sebe od drugih jer nije bilo potrebe, nisam vracala nazad porusene komadice i razbijene krhotine svojih snova, zelja i htijenja drugih.
Svoj si ili tudji samo onoliko koliko dozvolis da tudje zazivi u tebi.
Sada pripadam vise drugima nego ikad prije mozda ali to priradanje ne prati sjenka tuge koja spusti koprenu na neispunjena ocekivanja, zelju za dopadanjem, zelju za ljubavlju.
Sad taj  izvor imam u sebi, oduvijek sam ga imala samo ga nisam znala uvijek vidjeti niti mu se mogla primaci da ga dotakenem, jer su moje ruke hrlile da ih drugi uhvate.

13.01.2016.

Razmisljam

o svim malim ljudima...o onima koji su jedini ispravni, moralni i posteni a nekako ih zapadne teska uloga u zivotu, skoro uvijek uloga zrtve. Razmisljam o onima koji se uzive previse  i zastanu na nekom cinu tragedije...
Razmisljam i o velikim ljudima, koji misle da pokrecu svijet i da isti postoji zbog njih.
Trazim onu sacicu koja je prevazisla sve uloge, odigrala zadnji cin u svojoj predstavi i sjedi negdje u tisini, medju publikom.
Zanima me njihova tajna, kako proci pored bola, proci pored srece a biti medju ljudima, voljeti i biti voljen.

Na kraju je ljubav jedina vrijedna svega a skoro svi prolaze pored nje prerusene, nekad u samilost, nekad u ruzan lik, nekad u strah i borbu...Uostalom zasto bi tako velika i sjajna, bila uvijek bljestava i pod nogama svima.
Kao sto je noc nekome okrilje, nekome prijatelj a nekome sav potisnuti strah podsvijesti ili nakaza, tako i ljubav  kao i sve, poprima razlicite oblike. Na kraju to dodje neki vid zabave onog vjecnog, koje je kao iskra prisutno u svemu a koje mi konstantno zaobilazimo i samo se utapamo u hologramke slike, projicirane kao okvir u kojem smo zapeli i visimo naglavacke.

11.01.2016.

Mi ne volimo vidjeti

istinu

07.01.2016.

🙇

Zasto nam je lakse tjesiti druge nego dijeliti srecu s njima?

06.01.2016.

Scio me nihil scire

Sto vise ucim, sve vise primjecujem istinu Sokratove izjave.
Znam da nista ne znam.

04.01.2016.

...

Ovo su...ljudi u krugu.
Svugdje na svijetu ima onih koji nose baklju svjetlosti i onih koji gase tu istu baklju.

01.01.2016.

Za zene

Bez obzira bile same ili ne, zelim vam da budete izvor ljubavi.
Zelim vam da prepoznate u sebi taj njezni dragulj koji svaka od vas nosi i da ga njegujete, da volite sebe i sirite taj predivni miris vasih zracecih tijela, kao lepezu oko sebe.
U kakvim god okolnostima se nalazle, zasluzile ste njeznost.
U kakvim god okvirima se kretale, zasluzile ste paznju.
Kako god izgledale fizicki, bile zadovoljne ili ne izgledom, zasluzile ste ljubav.

Stvorene ste da njegujete i budete dio prokreacije ali i da primate svu njeznost i toplotu koju mozete dobiti za taj cin. Ne pristajte ni na sta manje od ljubavi u zivotu jer vam to pripada na rodjenju.

Recenzija zivota
<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

MOJI FAVORITI

Brojac zvijezda
69628

Powered by Blogger.ba