Recenzija zivota

L'amour au-delà des mots


30.12.2015.

Nova

Nemam nikakav osjecaj da je nova godina tu.
Juce nisam znala ni koji je datum tacno.
Ne primjecujem ni oko sebe neko posebno obiljezavanje iste kao ranije ili je do moje percepcije.
Za mene ona pocinje u proljece i jedva cekam proljece. Sto se mene tice proljece moze da traje sva cetiri godisnja doba, iako znam da svako doba ima svojih cari.

Da li vas uzbudjuju jos uvijek novogodisnje noci?

28.12.2015.

Capati

Pravila sam danas capatije i ne znam je li do mog kulinarskog (ne)umijeca ili do mjeseceve faze:)
Uglavnom, ne mogu da se napusu. Digne se kao malo onaj sredisnji dio ali kada ga izvadim, splasne sve. Ako neko ima savjet, dobrodosao je.

28.12.2015.

??

Da li vama dan, odnosno jutro, pocinje u ponoc ili pratite prirodan ritam i novi dan zapocinje kad svane?

25.12.2015.

Fanatici

Razumijem  vjernike i postujem ih, medjutim nikako ne mogu ostati imuna na vjerski fanatizam. Veceras me glava zaboljela od nekih prica.
Nikako da shvatim one kojima namaz i zikr cine sve, koji maltene citav dan tespih u rukama drze a kojima je normalno da se ubije, da se slaze jer svi lazu, koji misle da ce im grijesi biti oprosteni i usput nalaze razumijevanje za svoja losa djela koja ce i Allah da razumije. Kad im spomenes konkretnu nelogicnost, zatvore usi i krenu sa svojim pricama koje su bajkovite. Sve te price znam, znam i sta znaci ustajala bara a i pogled na okean. Znam sta znaci samilost, istina, ljubav.
Kada kazem da oprost treba biti veci od bijesa, cujem da sejtana valja daviti...i samim tim opravdano je nasilje. Stavljaju se u ulogu sudije za sekund. Presude se donose jos brze.
Naravno oni iznad svega, pa vise i od sebe vole Boga a ne znaju ni sebe kako da vole...

21.12.2015.

Nesto u meni...

Prodjem pored slike, koju kad pogledam, nesto u meni zastane i zatreperi.
Ima ljudi, koje kad sretnem, nesto u meni zanijemi i zadrhti.
Srecem djecu, pred cijim pogledom uzdahne istina u meni.
Svaki dan  je vrijedan tog pogleda i tisine, da mu se pokloni...
Svako vece je dostojno treptaja koliko i pocinka.
Svako od nas u svemu oko nas, moze spoznati sebe.

16.12.2015.

Konekcija

Po ne znam koji put asteroid juri ka zemlji...predvidjanja hoce li nas pogoditi ili nece...
Rat uvijek negdje plamti.... tu su poplave, ljudi koji ubijaju, masakri, silovanja, mrznja...pakao jednom rijecju.

Ugasite tv, iskljucite internet, udaljite se od ljudi i pogledajte oko sebe...ja vidim sunce, osjetim vjetar, ptice pjevaju, djeca se smiju, stoljetna stabla u sumi okruzena svecanim mirom, raj na toj istoj zemlji...

Razlika je samo u stanju uma, u onome na cemu je fokus.

Mrzili vi ili patili, svijet ne staje. Osudjivali, ogovarali ili prastali, kotac zivota sve melje.
Crna hronika radi 24 sata bez prekida.
Mozete da se pretplatite na godisnja izdanja a mozete i da jednostavno stopirate sve  i otvorite prozore ranim  jutrom, da cujete drugacije reportere koji smiruju i dusu i srce.

12.12.2015.

Da ne izgubim...

Iznjedre ti oci kao dva provalnika pred mene
cak i kad si u svom odvojenom svijetu,
pratis me pogledom...

Cak i kad se udaljis tvoje oci su tu
a ja ne mogu da odolim, da ne ispruzim svoje dlanove,
jedan za tebe okrenut nebu da spustis svoju volju na moju ruku
a drugi okrenut zemlji za mene da me zadrzi i smiri
volja jaca od lelujavog uma...

Ko zna iz kojeg si zivota iskrsnuo
tek tako
i u koji ces da uskocis  vec iduce jutro
kad napustis san...
Ko zna koliko zivota zivis u tom jednom ubrzano
i gdje ces da se probudis u ono jutro kad te sva prepoznavanja stignu...

Mozda si samo san u snu koji ostavlja dasak vjecnosti svojim stopalima
na ovom tlu ispred mene.

Mozda cu biti heroina neki iduci put...ovaj put sam samo zaustavljena putnica kroz vrijeme.

11.12.2015.

Sumraci

Volim predvecerja. To mi je najdrazi dio dana tokom citave godine i ne znam da li su mi drazi ljeti kada svici popale svoje lampe i zrikavci pocnu sa svojim dozivanjem ili zimska kada je sve nabreklo od neke cudne tisine, ocekivanja prvih pahulja, praznika...
To je dio dana kada se tek naziru obrisi noci, koja pocne da ovija svoje pramenove oko kuca, drveca, pa cula prirodno postaju izostrenija.
Volim izaci u setnju, sama,  u ono doba kad tek sunce zadje pa ostane jos dovoljno svjetlosti da vidis kud ides a malo za odvlacenje paznje na okolinu.
Tada u okrilju tog sumraka sam najvise svoja i najbliza onoj tisini unutar sebe. Tada intenzivnije osjecam druge koji su mi znacajni. Tada vidim koliko sam povrijedila ili bila povrijedjena, koliko sam govorila a koliko slusala...u to doba lijecim te povrede i sebe i drugih.
Svakako je noc ili sumrak obiljezje ove planete. Tada je ona bez dodatnog osvjetljenja sa strane ostavljena sama sebi da sakupi svoja bica i stanare pod svoje okrilje, da ih regenerise ako osluskuju njen ritam.
Uz taj ritam mi se vise odmaramo, lakse ulazimo u san, intenzivnije osjecamo i sladje volimo uz svjezinu noci.
Ako niste u blizini prirode (sume, rijeke, planine) zamislite kucicu na snijeznom prekrivacu, mjeseceve perle ispred vrata, otvorite vrata i udjite...zapalite ili otkrijete svjetlo na svom mentalnom ekranu...procistice vas i obnoviti za naredno jutro.



09.12.2015.

Is fheàrr teine beag a gharas na teine mòr a loisgeas.

Mala vatra grije bolje od velikog pozara koji spaljuje.

07.12.2015.

Sjecanje na ljepotu u meni i oko mene

Predivna sjecanja me vezu za ovo. Kada god pogledam slike izazovu mi lijep osjecaj, prociscavajuci. Izazovu mi spokoj, tisinu, ljepotu, iznjedre pjesmu duse. Ovdje se moze setati, sjediti, meditirati, sanjariti...jednostavno disati i biti, biti svjestan ljepote oko sebe i u sebi.





















06.12.2015.

Izrazaj

Nikad nije kasno da ispoljimo ljepotu duse i ostavimo kreativan trag. Oci ne poznaju starost.
Ali ko jos mari za starost i dusu kad je sve instant zanimljivije.

04.12.2015.

Procitah

Muskarac je u stanju...
da zbog malo seksa upropasti zenin zvot; a zena je u stanju da zbog malo ljubavi uprosati sopstveni zivot.

02.12.2015.

Vapaj

Kada bih otisla u bespuce,
ponijela bih pun prtljag tuge,
pa je rasipala po bodljikvom trnju,
mada ni te iglice ne mogu da je rascijepe i isitne,
da kao prah legne na zemlju.

Sve godine postojanja skupise se i zalijepise za moje lice,
sva proslozivotna ne sjecanja zaronise u moje oci
i sad se prosipaju kao kapi suze, brazdajuci put i blateci moje korake.

Ima li iceg sitnog, ljudski oblikovanog a istinitog
koje moze da se ugnijezdi u moju kozu?
Ima li iceg njeznog i mekanog, dovoljno fluidnog da se useli u moje srce?

U mom uzdahu vjetar prebiva
a sa usana se otkida zadnji zalogaj hrabrosti
i snage za moj prtljag.

Koraci su teski  a nose ljudsko prizemno,
umor i ocaj kao nijemi krik,
neuhvatljivo vanvremensko
kao vapaj,
kao poziv za san
u ovoj praznini u meni i pustosi oko mene.

01.12.2015.

Ljepotica i zvijer

U svakome od nas spava njeznost i ljubav,
pa cak i u onima koji su naizgled strasni i divlji.
Treba sam hrabrosti da se pridje i skine maska
 iza koje se skriva srce.

Recenzija zivota
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Koracam i pokusavam ostati na onoj tankoj niti koja razdvaja istinu od lazi, mrznju od ljubavi.
Nalazim mir i ljepotu u gledanju sunca, caroliju u kisnim kapima, odsjaju mjesecine u sobi, pijesku dok klizi niz prste,bosom hodu. Moji ucitelji su biljke jednako kao vjetar i djeca u cijim ocima izvire iskrenost. Osluskujem poruke kristala, divim se snazi ljekovitog bilja,zvjezdani nebeski svod je neiscrpna tema koliko i fascinantna. Odnosim se s postovanjem prema svemu stvorenom.Svaki novi dan prihvatam kao dar od Boga koji mi nosi mogucnosti za ucenje i da budem blize Njemu.Puteva za to je mnogo, istrazujem i radujem se kao dijete svakom malom koraku naprijed.
Kroz zivot me prate cuda koja kad ih shvatim prestaju to biti.


Divim se
*onima koji su hrabri da slijede svoje snove;
*bicima koja su savladala svoje slabosti;
*ljudima koji iz najvecih nevolja izlaze kao pobjednici, jaci, bolji, mudriji;
*djeci, jer vole iskreno...


Ljepota
sjaj izlaska sunca i pocetak budjenja dana;
istina
pogled djecijih ociju;
radost
miris pokosene trave i pecenog hljeba;
sloboda
pticiji let visoko na nebu;
prolaznost
otisak stopala u pijesku;
Povjerenje
prvi djeciji korak;
osmijeh
sum vjetra kroz lisce breze...



Moje sunce, moj mjesec, moje zvijezde

Filmovi
Hram duse

MOJI FAVORITI

Brojac zvijezda
69628

Powered by Blogger.ba